Novi postek.... Prijatelji su polovica duše....
Ajme meni, napokon uhvatih malo vremena da nešto normalno napišem na ovom sirotom blogu... Inače, zadnjih par dana hvatala me neka depra, da li zbog vremena ili zbog svih okolnosti koje su se desile, pojma nemam... Sve u svemu, sada sam super jer sam shvatila koliko sam zapravo sretna i kakvi me ljudi zapravo okružuju!!! Odličan osjećaj!! Stvarno se mogu pohvaliti da imam odlične frendove, zapravo frendice... U subotu sam bila vani i bilo je onako, vrlo zanimljivo, otkrila sam dosta toga... Zapravo, shvatila sam sve što me mučilo i baš se sada dobro osjećam... Puno mi se toga još dogodilo proteklih mjesec dana... I dobih i loših stvari, ali ove loše pokušavam zaboraviti, dobre pamtiti i turditi da sve bude još bolje....Dakao, pisala sam dosta u ovo proteklo vrijeme, pa kao i svaki put do sada ostavljam, tj objavljujem svoju novu pjesmicu....
Pozdravljam sve svoje drage i voljene osobe(znaju one tko su) i sve ljude koji čitaju ovaj blog... Poz svima
Tmuran dan
Ovo je samo jedan običan dan,
Običan tmuran dan u
Kojem i drveće jedva diše
I moje srce tužnu pjesmu piše.
Na nebu sunce se skrilo,
Oblak tuge svjetlost je prekrio.
Oko mene prolaze ljudi i
Njihovi glasovi odjekuju u daljini,
Samo tvoje sitne korake čujem u tišini.
S tobom korača djevojka mala,
Ona što ti je one večeri usne svoje dala.
Odjednom sa neba kapljica kiše pala mi na lice,
Čujem kako se smijete tamo na kraju ulice.
I unatoč kiši i unatoč tuzi
Neću dozvoliti svojoj maloj suzi
Da kapne iz oka mog
Zbog susreta tog
Jer ona za tebe predstavlja sreću,
A ja ti zlo nikad željet neću!
Božić, pobjeda i Nova Godina!!!
Evo mene, reko, moram nešto malo napisati s obzirom da su bili sada ti blagdani pa da ovim putem svima poželim od srca sve najbolje u 2008. godini uz mnoštvo uspjeha i ostvarenje svih želja! Inače, u subotu sam išla na finale karaoka kao što sam napisala u prošlom postu. Mislim, nije ono da se hvalim, ali eto, pobijedila sam i osvojila sam dvd!!!!!!!
U Srcu bilo predobro, ne sjećam se kad mi je zadnji put bilo tak!
Novu godinu sam slavila u Čiću sa 15-ak frendova, bilo je dosta dobro!! Inače, praznici su, uživam, spavam, jedem, izlazim, klošarim se i tak... Nemam više niš pametno za reć... Ne da mi se pisat... Poz svima... do sljedećeg tipkanja
Moje pjesme, moji snovi...
Evo mene malo da ipak popunim prazninu na ovome blogu... Naime, što li se to tako važno dogodilo??? Pa mislim da je najvažnije napomenuti da sam pjevala na karaokama u Avigoru i PROŠLA U FINALE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! YEAH... Glavna nagrada je plazma tv, pa eto, 29.12. dođite svi da me bodrite!!!! U školi sve po starom, zajebancija, testovi, ispitivanja... E, da, moram napomenuti i da nam je pao i prvi snijeg!! Weeeeeee - - - - - - - kuuuuuul, al se već otopio... šmrc... U biti, za kraj vam ostavljam puno pozdrava i svoju friškopečenu pjesmicu za Božić... znam da sam uranila, ali eto... Nema beda.....
Izgubljena duša
Ona nema razloga za snove
Jer njene misli k toplom domu plove.
I ovaj Božić ona će na
Snježnu ulicu sjesti
I ponovo tuđe otpatke od hrane jesti.
Ponekad misli da njezin život nema smisla
Jer svake je godine čeka sudbina ista.
Život njezin pun je boli, tuge i jada,
Čini se da je ova godina posljednja nada.
Pomozimo joj da osjeti dašak blagdanskog mira,
Neka i ona čuje kako radost u srcima svira.
Neka i njezina mala duša s našim dušama živi,
Ne dozvolimo da za njenu smrt mi budemo krivi.
Odlazak legende...
"Još su ti usne umorne i sve što kažeš znam da nije, još su ti suve cipele, napolju znam da kiša lije, još su ti vreli obrazi u oku sjaj ne prolazi, još ti na licu piše ČIJA SI..."
Vjerujem da ste ove stihove svi bar jedanput u životu čuli. Vjerujem da nema osobe koja nije čula za glasovitog TOŠU PROESKOG, mladog makedonskog umjetnika, rođenog 21.siječnja 1981. godine. U svojih 26 godina života tako je mnogo postigao. Znate li da je taj čovjek završio kompletnu pjevačku obuku u Americi u samo tjedan dana, a predviđena je za 6 mjeseci?? Nema te pjesme niti tog glasa kojeg on nije mogao otpjevati. Njegovi stihovi su toliko nabijeni emocijama, njegove su pjesme stvarane za sve ljude. U svakoj njegovoj pjesmi možete prepoznati barem mali dio sebe. Stvarao je hitove, pjevao je iz duše. Njegovi stihovi tjerali su moje oči da plaču, njegova melodija stezala je moje srce dok mi je bilo teško, njegove pjesme krasile su svaki moj dan... Nije bilo dana da barem jedanput nisam otpjevala barem jednu njegovu pjesmu. I evo, dok vam pišem ovaj post, uživam u predivnim stihovima njegove pjesme "Bože brani je od zla". Za kraj samo želim napisati : Ljudi umiru, ali njihova djela ostaju... Toše hvala ti što si nam u tako malo vremena toliko puno ostavio. Tvoga lika više nema, ali tvoje pjesme će vječno živjeti u nama!!!!
Veliki pozdrav svim fanovima, ali poseban pozdrav najvećem Tošinom fanu na cijelom svijetu : PERI...
SAMO ZA PERU...
Bože, brani je od zla
Ona ima oči
Koje znaju moje tajne sve,
Moje tuge sve i moje nemire.
Ona ima ruke
I u njima svijet čitavi,
U tom zagrljaju mogu umrijeti.
Bože meni tako malo treba
Ispod ovog svetog neba,
Topla postelja
I njena oka dva.
Šalji anđele čuvare svoje
Jer je duša duše moje,
Brani je od zla,
Bože, kad ne mogu ja,
Kad ne mogu ja,
Bože, brani je od zla.
Ona ima usne
I na njima okus trešanja
Koje nitko ne zna ljubit kao ja.
Bože meni tako malo treba
Ispod ovog svetog neba,
Topla postelja
I njena oka dva.
Šalji anđele čuvare svoje
Jer je duša duše moje,
Brani je od zla,
Bože, kad ne mogu ja,
Kad ne mogu ja,
Bože, brani je od zla.
Ajme meni, jel moguće???
Pa ja ne vjerujem, ali izgleda da ću napisati novi post. Odakle opće početi? Fakat ne znam...
A dosta se stvari dogodilo u ovih proteklih 2 mjeseca mog ne pisanja. Najnovije je to da sam se ošišala i ofarbala... U školi je fakat ok, solidno, zajebancija, priče o maturalcu, pomalo učenja i tako... Čak sam počela i lektire čitat - freak... Za 2 tjedna moja frendica Ivana i njen braco slave ročkassssssss..... Jedva čekammmmm...... Sklopile smo ugovor nas par cura tako da će biti svega! Evo, od sada bi mogla i malo češće pisati.... Hm, velite.... Uglavnom, evo za kraj jedna novija pjesmica.....
Igra bez granica - Toše Proeski
Da se bar mogu probuditi
U svijetu ljubavi
Bez starih drugova i ovih nakaza
Što su me stalno pratile.
Da te bar mogu poljubiti
Bez loših sjećanja
Na hladna proljeća.
Bez slika stradanja
Što se baš na nas zalijepe.
Jer moj je život igra bez granica,
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše.
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane.
Samo još vučem navike,
Sve na tome ostane.
Da te bar mogu probuditi,
Kavu ti skuhati,
Na krevet donijeti
Pa te poljubiti,
Al toga nema ni ne postoji.
Da se bar mogu zaljubiti
U malu seljanku
Na nekom proplanku
Gore u svemiru
Tako da dolje ne vidim.
Jer moj je život igra bez granica,
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše.
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane.
Samo još vučem navike,
Sve na tome ostane.
Komadi... Pripremite se, Krzna stiže!!!!!!!!!!
Dakle... Nije me doista duže vrijeme bilo na blogu jer mi se jednostavno nije dalo pisati. Uživala sam proteklih mjesec dana u suncu, ljetu i očijukanju sa svojim drugovima i dugaricama... Pa dakle da ja vama to malo prenesem... Od 2.7. sam bila na praksi 2 tjedna. Svaki dan sam putovala do Ilice kako bih odradila tu praksu i da bi kao "nagradu" dobila žutu kovertu, 4 plave kemijske, selotejp te šećer na kraju - korektor koji ne valja jer se osušio!!!! I dok su se neki kupali u parama, ja sam se divila svojim kovertama i kemijskama... Ali dobro, barem nisam radila puno radno vrijeme kao moja draga prijateljica Valentina koja je dobila 150 kn... Neki bi u ovoj situaciji rekli : "Bolje ništa nego išta!" 
I eto, praksa je prošla, a naredne dane sam provodila na jezeru s Laurom, Perom, Patrikom, Anom i ostatkom ekipe... Naime, moja draga Valentina je bila na Rabu 2 tjedna. Jedan dan mi je samo banula u kuću onak sva crna... Ah, naš seoski cigo - šaljem ti pusu.... U međuvremenu nam je u selo stigla nova družica - Glorija, Patrikova sestrična iz Makarske (1901.blog.hr). Veoma simpatična cura, otvorena i komunikativna. Fascinantno je to što je ona došla k nama s mora sva bijela, blještala je u društvu. U sbotu, 14.07. naš dragi Zadro slavio je 18.-ti rođendan!! Slavio je iza škole i u Srcu (ali nije dospio do Srca...). Atmosfera je u početku bila malo trula, ali kasnije se poboljšala... Khm, khm... E, da... Dan prije upoznala sam Perine rođake iz Austrije - Ivicu (Iliju kako bi ga ja stalno zvala 
), Sandera i Franju. Dečki su vrlo zanimljivi i zabavni!!! Da se vratim sada na rođendan... Naime, oni su isto bili navratili iza, ali su ubrzo otišli svojim putem. Upoznala sam i Tatjanu - Perinu sestru. Super cura! U Srcu je bilo dosta dobro i tako... Sutradan smo se, kao i obično, okupili na jezeru i pokušavali uhvatiti malo boje. Nakon toga, otišla sam baki u Liku na tjedan dana i usput obišla cijelu familiju. Kada sam se vratila opet sam se opuštala na jezercu i dakako, igralištu. U četvrtak sam malo otišla do Gorice kako bi se vidjela s Marijom prije njezinog odlaska na more. Baš smo se dobro nasmijale, zar ne Mare?? U petak sam spavala kod Valentine i bilo je vrlo, vrlo, vrlo zanimljivo... Ali ne bih previše o tome zbog vlastite sigurnosti... Hm, hm... Jučer sam bila malo na jezeru kako bi se pozdravila sa svima prije mog odlaska na more. Naime, sutra idem na more - Vir, 10 dana. Jučer su mi stigli bratić Goran i sestrična Jelena!!!!!!!!!! S njima ću na more i već vidim da će nam biti super!!! Za kraj samo želim uputiti par pozdrava : Valentini, Mariji, Ines Maji, Lauri, Ani, Peri, Patriku, Gloriji, cijeloj ostaloj ekipi sa jezera i igrališta, Kukecu i Franji ( hehe! )
Napokon praznici!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
NAPOKON!!!! KONAČNO JE DOŠAO I TAJ DAN KAD MOGU REĆI DA NEMA VIŠE ŠKOLE!! Presretna sam, čeka me dugo, toplo, zapravo, vruće ljeto!!!!!!!! S obzirom da dosta dugo nisam pisala, malo ću se vratiti u blisku prošlost. Dakle, šta li se to sve dogodilo? Pa ovako: prije 2-3 tjedna imali smo dan škole i bila je priredba povodom toga. S obzirom da je nejbrhud sudjelovao na priredbi, na poklon je dobio nagradni IZLET U CRIKVENICU!!!! Trebali smo ići 2.6., ali ipak idemo sutra!!!!!! JEDVA ČEKAM!!!!!!!!!!!!!!!! I'M HAPPY!!!!
Zadnji dan škole trebali smo provesti na Jarunu, ali ipak nismo. Naime, u zadnji smo se tren dogovorili da ćemo ići na Ježevo ( za one koji ne znaju - jezero u Čiću)
. I stvarno, bilo nam je PREDOBRO!!!! Avantura života!! Čak se i Marija kupala (he, he). Zabavili samo se, pocrnili, NAJELI( iako je većina palačinki i sendvića završila u Zadrinom trbuhu, ali nema beda...) JEŽEVO RULA!!!! HEHE... Danas je bio nekakav turnir u Čiću pa smo Ines, Valentina i ja malo oišle da vidimo o čemu se tu radi. Ništa specijalno, bili su nam naši manekeni i ostalo društvo. Poslije smo opet otišli na jezero( «nova ključna riječ» - Marija! ), Valentina je nastradala od Kajinića – bacio ju je u vodu u robi... Cijedila se sva cijelim putem do doma, a sunca baš i nije tak bilo... «Khm» mi je danas recimo uljepšao dan! Bio je tako dobar prema meni – poslušno «dijete»... Kao što ja uvijek kažem : Male stvari, život znače... Eto, sutra se prepuštamo jadranskome suncu i prekrasnom podneblju... nadams e da će nam biti zakon... Inače, ja se vraćam iz Crikve u utorak tako da možda i padne novi post, ali sumnjam, ipak je ljeto, kome se da pisati... Pozdrav: Valentini, Maji, Ines, Ivani, Mariji, Ivi, Kukecu, drugoj Ivani, svima koji čitaju i komentiraju moj blog te dakao osobi koja mi je uljepšala dan... BOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOKIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIĆ
Odoše nam maturanti... Štafeta
Eto, dragi moji, kao što i naslov kaže, odoše oni nama! 
Fakat šteta, bili su nam fakat zabavni, ludi i zgodni, dakako... U školi tak i onak nije bilo baš puno macana, a sad pogotovo... Inače, na samoj norijadi je bilo baš super! Bilo je brašna, kečapa, vode, poderanih majica, mokrih gaća, plesanja, bubnjanja po guzi itd. Malo te depra uhvati kad znaš da ćeš i ti za dvije godine otići. Šta je, tu je. Ovim putem želim zahvaliti Aneli na prekrasnome dizanju(ako ne znate o čemu pričam posjetite volimteslatkisu.blog.hr). SUPER JE! HVALA.
E, sada štafeta... Ovaj put se radi o TOP 5 NAJ PJESAMA...
1.MOJA ULICA - SMS
Jer život nas je rasuo svijetom
Kao bisere
I možda se i sretnemo,
Ko zna kad
I ko zna gdje.
Možda baš tu pod trešnjom
Što nas je od kiše sakrila,
Tu gdje si me
Zadnji put poljubila...
2.SOBA ZA TUGU - TOŠE PROESKI
U ovoj sobi za tugu,
Sa ove zapadne strane.
Između vrata i prozora
Moj krevet za tobom diše,
Ne mogu dalje od umora,
Ni metar manje ni više
I bilo šta da se desi
Ja sam na istoj adresi...
3.SVE SI MI TI - VLADO GEORGIEV
Neću ti kriti, sve znaš,
Previše želim te ja.
Sve si mi ti, reci da si moja,
Reci mi, samo da čujem
Iako već znam.
Ti, samo ti,
Reci da si moja, reci mi.
Bit ću zauvijek s tobom ili sam...
4.NAZOVI ME - SERGEJ ĆETKOVIĆ
Nazovi me,
Da si još dobro to mi javi.
Ja nema kud,
Ti stalno si tu u mojoj glavi
Ko spas.
Nazovi me,
Bez tebe su dugi ovi dani
Jer kao lud još živim bez nas...
5. IDI - SMS
Idi i ne brini za mene
Kad sve, zar ne,
Sad nizbrdo mi krene.
Idi jer znam kasno je
Za nas dvoje,
Bit će ti puno bolje
Bez mene pile moje...
BIRAM:
1.MARIJU
2.ANELU
3.BARBARU
4.IVU
5.NATALIJU
Okreni njen broj
Okreni njen broj i
Reci da si tu za 5 minuta,
Okreni njen broj i reci da je voliš,
Znaš da je zabrinuta.
Okreni njen broj,
Uskoro i ovde bićeš nepoželjan,
Okreni njen broj,
Ti više nisi mojih suza vredan.
Okreni taj broj,
Ja te volim, a ti još uvek s njom.
Taj prokleti broj,
Možda i preživim ovaj brodolom.
Okreni njen broj,
Vidiš da je ovde pomalo dosadno,
Okreni njen broj, hajde učini već jednom to.
Evo ti ljubav,
Evo ti uzmi sve.
Samo idi, idi što od nje,
Uzmi mi snove,
Uzmi mi, uzmi sve,
Samo nemoj uspomene.
Okreni taj broj,
Ja te volim, a ti još uvijek s njom.
Taj prokleti broj,
Možda i preživim ovaj brodolom.
Okreni njen broj,
Vidiš da je ovde pomalo dosadno,
Okreni njen broj, hajde učini već jednom to.
Evo ti ljubav,
Evo ti uzmi sve.
Samo idi, idi što od nje,
Uzmi mi snove,
Uzmi mi, uzmi sve,
Samo nemoj uspomene.
Hvala ti što te imam...
Hej ljudi, vidim da već duže nisam pisala pa eto malo da to nadoknadim. Kao što svi znate, u petak smo bili na izletu u Varždinu, Trakošćanu i Kumrovcu. Opći dojam je ok. Naime, prošle godine je bilo puno bolje, ali i ove godine nam je vrijeme hvala bogu bilo super! Svidjelo mi se, ali osjetilo se da to nije to(kaj se ekipe tiče, jer sve se to polako nažalost raspada...). Naravno, par me ljudi isprovociralo, ali nisam se dala smesti. Jučer sam bila na tekmi u selu, malo se šetala s Valentinom i tako... Danas sam bila na odbojci, igralištu, evo maloprije sam došla... Naime, naslov ovog posta posvećen je jednoj osobi koja je do sada uvijek, ali baš UVIJEK bila uz mene i kojoj ovim putem želim reći HVALA za sve što smo zajedno prošle. Govorim o VALENTINI dakako... HVALA TI NA SVEMU ŠTO SI IKADA UČINILA ZA MENE, TI SI DOKAZ DA PRAVI PRIJATELJ POSTOJI(ALI TI SI MNOGO VIŠE OD TOGA) !!!!!!!!!!!!!!!! HVALA TI ŠTO TE IMAM I ŠTO MI SVAKI DAN ČINIŠ LJEPŠIM I BOLJIM... TI SI JEDINA OSOBA NA OVOME SVIJETU ZA KOJU MOGU REĆI DA ME NIKADA NIJE NAPUSTILA NITI MI OKENULA LEĐA I KOJA MI TO NIKAD NEĆE NAPRAVITI. VOLIM TE!!!!!!!!!!!!
